-Piše: Dragan Mraović
Komunisti nijesu komunjare. Komunisti su bili časni ljudi koji su zaista vjerovali u pravednije odnose među ljudima. Oni su bili spremni i na ličnu žrtvu za opštu stvar. Danas komunista nema više, ali ima komunjara i njihovih potomaka, koji su spremni da žrtvuju cijeli narod za svoju ličnu stvar. Komunjare su kompromitovale časnu ideju komunističkog društva jednakih ljudi. Današnje komunjare kriju ko su im bili očevi. Oni su danas perjanici pljačkaškog neoliberalizma, a njihovi očevi su bili najozloglašeniji Brozovi udbaši koji su slali Crnogorce i Srbe na Goli otok, jer nijesu htjeli da im „opet Hrvat sudi”. Lenjin je bio prvi koji je od komunizma napravio komunjarstvo, zloupotrijebio Marksa (koji nije bio komunista, već opredijeljeni buržuj koji se zalagao za pravedniju raspodjelu unutar kapitalisitčkog društva), a potom ga je slijedio Broz – komunjara nad komunjarama.
Umjesto „proleterskog internacionalizma” te komunjare sada nameću „multikulturno društvo”, bez ikakve temeljne kulture. Ponovo se uvodi „delikt mišljenja” u odori „političke korektnosti”, što je upravo Lenjinova sintagma.
Iste su i etikete za žigosanje politički nepodobnih: od „fašizma”, „reakcije” i „nacionalizma” do „populizma” i „revizionizma”. I mondijalisti, poput komunjara, zabranjuju svaki pogled u prošlost, kako bi tako iskorenjen čovjek bio uslovljavan, bez ikakvog otpora.
Komunjare su optuživale protivnike da se opiru „istorijskim procesima”, dok mondijalisti tvrde za protivnike da su „protiv svijeta”. Za razliku od komunjara, kojima je „kraj istorije” bio konačni cilj, ideolozi mondijalizma dokazuju da je taj „kraj istorije” došao zbog konačne pobjede angloameričkog, liberalnog kapitalizma te da je svaki otpor uzaludan i besmislen. Poput svojih predaka, nihilističkih komunjara, i mondijalisti prijete „čistkama”, ali se pritom služe izrazom španske Inkvizicije uzetim iz latinskog jezika: „lustracija”.
Zato Dragoš Kalajić, jedan od najumnijih Srba koje smo imali, kaže, još 2002: „Nije slučajno da su danas i ovde najgorljiviji pobornici mondijalizma ili globalizacije upravo djeca Brozove nomenklature, koja se s osvjetničkim žarom okomljuju na sve srpsko, jer su uvjereni da ih je srpska borba za opstanak i slobodu lišila očekivanih privilegija. Oni žude da, kao i njihovi očevi, parazitski ili gotovanski žive na grbači srpskog naroda, ne znajući ništa drugo do da kao samozvane sudije dijele svijet na zle ‘fašiste’ i dobre ‘antifašiste’... Inače, ja ne dijelim gnušanje koje Srbi osjećaju pred djelovanjem takvih izroda u službi neprijateljskih „nevladinih organizacija”. Naprotiv, kad ih kojim slučajem vidim i čujem, ja se u srcu veselim, te se osjećam ponosnim što pripadam srpskom narodu, jer jasno opažam da je u njemu neprijatelj uspio da potkupi samo moralne nakaze i intelektualne ništarije... Kada neprijatelj kaže „ljudska prava” ili „otvoreno društvo” — on takvim sintagmama zapravo označava protivljudska prava te rušenje svih odbrana društva od unutrašnjih i spoljnih prijetnji. Kada se zalaže za „transparentnost” — misli zapravo na rabote pod okriljem totalnog mraka. Kada propovjeda „liberalizaciju rada”, neprijatelj ne misli na oslobađanje rada i stvaralaštva, kako to lakovjerna većina shvata, već na sistem u kome gospodari imaju svaku slobodu a radnici nikakva prava.“
Vokabular beogradskih „demokrata” i Gospodara je primjer par ekselans za ovu Kalajićevu tvrdnju. I još nešto: nikada komunisti nijesu bili lopovi kao što su ove današnje neoliberalne demokratske komunjare.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.